This month:
An article on Elam and poems.
Pogled na zivot, sadasnji dogadjaji i njihov znacaj.

Ovog mjeseca:

ELAMLJANI...?
Ko Su "Jugoslaveni" - Srbi? Dali su Srbi Bibliski narod?

Odakle su dosli? Gdje im je ranija postojbina bila? Da li ima neki stvarni istoriski zapis o njima? Svakako, da ima ali su suvise oskudni i ponekad nejasni. Mi znamo da su Srbi dosli iza Karpata od rijeke Visle, Dnjepra, Dnjestra i stepa Crnog Mora. Krajem V i pocetkom VI vijeka Slaveni se javljaju na Podunavlju i na Balkanskom Poluostrvu.

Odakle je ovaj narod stigao u predjele Karpata? Moramo da idemo u nazad malo dublje u istoriju da bi ih pronasli pod drugim imenom i na drugom mjestu da bi dobili punu sliku. Na zalost Juznim Slavenima samo je poznato da su dosli sa Juga: Srbi, Hrvati, Poljaci, Cesi, Slovaci, Luzicki Srbi i Bugari nikad nisu uzeli ozbiljno niti su imali prilike da bi doznali svoju staru proslost kao sto je to bio slucaj kod Engleza ili Njemaca vec su trosili dragocjeno vrijeme u nepotrebnom raspravljanju ko su Srbi ili ko su Hrvati.

Ipak, u ovo nekolko kratkih izlaganja zelio bi da se osvrnem u kratkim crtama na neke vezne detalje licno sto se tice Srba. Srpska istorija je stara koliko i Biblija-kako se to kaze.

Kad kazem kao Biblija onda tu i da odpocnemo. Noje je imao tri sina i najstariji je bio Sim. Sim je imao pet sinova a najstariji njrgov sin bio je Elam. Elam se naselijo u dijelu Mesopotamije na granici danasnjeg Irana i Iraka. Vec oko 2700 godine BC, Elam se spominje kao nacija ili kraljevina. Sad da vidimo prvi opis o tome narodu u Bibliji. "A kad je bio Amarfal car Senarski, Arioh car Elasarski, Hodologorom car Elamski i Targal car Goimski, zavojstise na Valu cara Sodomskog, i na Varsu cara Gomorskog, i na Senara cara Adamskoga i na Simovara cara Sevojimskoga i na cara od Valake koje je sada Sigor. Svi se ovi skupise u dolini Sidimskoj, koja je sada Slano More. Dvanajest godina bili su sluzili Hodologomoru, pa trinajeste godine odmetnuse se..." (1. Knjiga Mojsijeva 14:1-4).

Kako smo vidjeli u ovim bibliskim zapisima da je Elam vec ratovao po Palestini oko 2100 godine B.C. Sad da se vratimo na neke zapise iz Sajklopedija Britanika da vidimo sto nam oni govore za ovaj narod. Ovdje cu iznjeti samo neke kratke primjere i navode jer ne bi bilo dovoljno mnogo stranica kada bi se sve opisivalo, t.j. moglo bi se napisati mnogo knjiga o tome narodu.

Staro Elamsko Doba

"Ranija kraljevina Elama iz Starijeg Elamskog doba poteze se jos od oko 2700 B.C. nesloge i problemi u Mesopotamiji, u ovom slucaju sa gradom . Ur, je povezan sa karakteristikom Elamske istorije. Ovi raniji vladari bili su naslijedjeni sa Avan (Sustar) dinastijom. 11-st kralj ove loze sklopio je ugovor sa velikimNaram-Sin iz Akada (2254-2218 B.C.). Ipak ukratko pojavio se novi vladajuci dom, Simas dinastija. Istaknuti dogadjaj toga perioda jeste podpuna pobjeda nad Elamom od Sulgia 3-ce dinastije UR-a (2094-2047 B.C). Napokon Elam se podigao na ustanak i oborio 3-cu dinastiju UR-a i mnogo je zapamcen u Mesopotamijiskim zapisima. Oko sredine 19 vijeka BC, sila Elama prenesena je na novu dinastiju, na Eparta, Trci kralj te loze, Sirukdukh, bo je jako aktivan u razlicitim vojnim udruzenjima protiv podizanja Babilonske sile, ali Hamurabi (1792-1750 BC) nije bio pogovora, i Elam je bio bobjedjen u 1764 BC. Staro Babilonsko carstvo pocelo je opadati po smrti Hamurabia, i nije bilo za dugo poslije toga da su se Elamljani osvetili. Kutir-Nahunte 1-vi napao je Samsuluna (1749-1712), Hamurabijev sin, i nanio je tako ozbiljan poraz Babilonu cak da je ostao u sjecanju 1000 godina kasnije u zapisima Asirskog kralja Asurbanipa. Moze se smatrati da sa ovim udarom Elam je opet dobio samostalnost. Kraj Epartove dinastije u 16 vijeku BC zapao je u zaborav.

Srednji Elamo Period

Poslije dva stoljeca o kome izvori ne govore nista, Srednje Elamsko doba pojavilo se sa pojavom sile Anzanitske dinastije, cija je postojbina bila pod padinama planine sjever-istocno od Kuzestana. Politicko sirenje pod Kumbanumenom (1285-1266 BC), cetvrti kralj po lozi, produzio je naglo, i njegov uspjeh je zapamcen sa njegovom postignutom titulom "Prosiritelj Kraljevine". Njega je nasledio njegov sin Untas-Gal, ili Unats-Huban, jedan savremenik Salmansera 1-og Asirije (1274-1245 i graditelja grada Dur Untash (moderni Koga Zanbil). U sledecim godinama Utas-Gala, Elam je mnogo puta nasao sebe u ozbiljnom sukobu sa napredujucom silom Asirije. Tukulti-Ninurta 1-vi, Asirije (1244-1208 BC) ratovao je u brdima sjeverno Elama. Elamljani pod kraljom Kidin-Kutran, drugi kralj poslije Untas-Gala, izvrsio je kontra napad sa uspjehom i razornim napadom na Babilon. Na kraju, ipak, Asirijska sila izgledala je suvise jaka. Tukulti-Ninurta uspio se prosiriti, za kratko vrijeme, Asirija je bila cvrsto utvrdjena u juznoj Mesopotamiji, Kidin-Kutran zapao je u zaborav, i Anzanite dinastija dosla je kraju.

Poslije kratkog vremena dinastijske nevolje, druga polovina Srednjeg Elamskog perioda otvoren je sa vladanjem Sutruk-Nahunte (1160 BC). Dva jednako jaka i dva manje ugledna kralja naslijedila su ovog osnivaca nove dinastije, cija je prestolnica bila Susa, i u ovom periodu Elam je postao jedan od velike vojne sile u Srednjem Istoku. Tukulti-Ninurta je umro oko 1208 BC, i Asirija je zapala u unutrasnju slabost i dinastijske svadje. Elam je bio brz da iskoristi ovo situaciju sa napadom peko Dijal rijeke i u samu sredinu Mesopotamije. Sutruk-Nahunte osvojio je Babilon i odnio je u Susu steal na kome je bio napisan takozvani cuveni zakonski uredjaj Hamurabija. Silkak-In-Susinak, brat i nasljednik Sutruk-Nahuntesovog starijeg sina, Kutir-Nahunte, jos uvjek zeljan da iskoristi Asirsku slabost, udario je daleko na sjeveru gsje je danas moderni Kirkuk predio. U Babilonu, ipak, 2-ge dinastije Isina koji je poveo pobunu protiv Elamske uprave koja je bila tamo, i tako Elamska moc u centralnoj Mesopotamiji bila je slomljena. Elamska kraljevina pocela je da se smanjuje postepeno. Navuhodonosor 1-vi Babilona (1124-1103 BC) napao je Elam i bijo je jedva odbijen. Drugi Babilonski napad je uspio, i cijeli Elam bio je osvojen zavrsavajuci Srednji Elamski period

Neo-Elimatski Period

Dugi period tame razdvaja Srednji i Neo-Elamski period. U 742 BC jedan Huban-Nugas jeste spomenut kao kralj Elama. Zemlja izgleda da je podjeljena u odvojene provincije, sa centralnom silom jako slabom. Kroz sledecih stotinu godina posvjedocice stalan pokusaj Elamljana da se mjesaju u Mesopatamsku aferu, obicno sa povezivanjem sa Babilonom, protiv Asirskog stalnog pokusaja prosiravanja. Po nekada su uspjevali sa takvom namjerom, politicki i diplomatski, ali u cjelini oni su bili prisiljeni da odustanu pod pritiskom Asirske moci. Lokalne dinastijske nevolje bile su iz vremena u vrujeme uznemrene uplivom od obadvoje Asirijskog i Babilonskog upletanja. U medjuvremenu, Asirska armija izrezala je Elamsku moc i upliv u Luristanu. U vremenu ovi unutrasnji i vanjski pritisci skorom su doveli do konacne propasti bilo kakve ozbiljne centralne uprave u Elamu. U nekolko napada izmedju 692 i 639 BC, u namjeri da ocisti politicku i diplomatsku zapetljaniju koja je bila kronicna glavobolja Asircima, Asurbanipalova armija podpuno je unistila Susan, paleci i ruseci gradjevine, pljackom, i posli su zemlju Elama sa soli".

Tako se ugasila sila Elama i pala u zaborav do danasnjeg dana. Sto se u stvari dogodilo u tim predjelima svijeta pred sam pad Elama? Izrailjsko sjeverno carstvo propalo je u 722 BC. Ogromne mase stanovnista preseljeno je po djelovima danasnjeg Sirije i Iraka. Milioni stanovnika Izrailja su podpuno etnicki ocisceni sa teritorije sjevernog dijela Izrailja. Takodjer padom Elama veci dio Elamljana naseljeni u taj dio starog Izrailja. Onda je pao drugi dio Izrailja 586 B.C najbolje poznat istoriji kao Juda ili juzno carstvo. Takodjer mase ovog naroda takodjer su raseljene cak u stari Elam, Irak, Siriju i djelove danasnje Turske. To masovno premjestanje stanovnistva iz jednog kraja u drugi danas je poznato kao etnicko ciscenje pokrajina i predjela.

Sto se desilo sa tolikim stanovnistvom starog Izrailja i Jude? Svakako da su Jevreji takodjer iz Izrailja ali oni su samo jedno pleme od 12 plemena koji su tamo bili naseljeni po izlasku iz Egipta. Danas nalazimo na Jevreje, po Rusiji cijeloj Istocno-Zapadnoj Evropi a najvise u Ameriki i skoro po cijelom svijetu. Ali gdje je onih drugih 11 Izrailjskih plemena? Danas oni postoje i oni su velike nacije i drzave u Evropi ali pod drugijem imenom. Uzecemo samo jedan primjer Francuze, koji su Ruvimovo pleme. To njima nije poznato isto kao sto Srbina nije poznato da su Elamljani.

Za vrijeme Elamljanskog zivota i razvijanja u Elamu, istoriji je poznato da su oni imali novcanu jedinici koja se zvala Dinar i koja jos postoji danas u nekolko arapski zamalja kao Irak, Libija onda i u samoj Jugoslaviji-Srbiji. Deset dinara je bila Banka po cemu su svjetske Banke dobile ime. Planina Dinara dobila je ime po Dinaru. Interesantno zar ne?

Sad da se vratimo na te "Juzne Slavene" narocito Srbe. Po dolasku na Balkansko Poluostrvo Srbi su donijeli mnoge tradicije i praznovjerstva. Koje se cak i danas osjeca narocito u Srbiji. Ovaj narod je imao drugcija imena sve do primanja Hriscanstva gdje su poceli da ih mjenjaju da bi se prilagodili novoj vjeri koju su prihvatili. Jezik je bio drukciji od danasnjeg Srpskog jezika, bio je tako-zvani Staro Slavenski jezik koji je danas skorom mrtav. Nekad se upotrebljavao u crkvenim obredima a dans sumnjam da se upotrebljuje ali ipak veliki dio starog svestenstva vjerojatno da jos uvjek zna taj starinski jezik.

Po padu starog Elama velike mase Elamljana krenuli su u selidbu kao sto je to bio slucaj sa Izrailjskim plemenima ali ovi su otisli drugim putom. Elamljani su krenuli izmedju Kaspiskog i Crnog Mora prema rijeci Donu koji se uljeva u Azovsko More. Neka plemena Elama kretali su se prema Dnjepru i Karpatima odakle su jedni dosli na Balkan. Jedan jako mali dio krenuo je preko sto je danas poznato kao Turska ali u malom broju. Proslo je dugo vremena od pada Elama i takozvanih Srba i njihova dolaska i smjestaja na novi teren (skorom 8 stoljeca). Ostavljajuci za sobom postojbinu oni su izgubili svoje obiljezje, svaki dodir i znanje o njihovoj proslosti vreme je nosilo svoje. Ali sto je danas najinteresantije jeste, kad posjetis danasnji Iran i starodrevnu Susu koja lezi ispod Dinar Planine u rusevinama mozes da naidjes na mnoge uzbudljive istoriske predmete ispisane na Elamskom jeziku. Isto kao na neke osobe u sajkacama, rajtozlama i opancima sa velikim nosom a onda mozes na nekom svecanostima da vidis po koju "Srpsku igru zikina kola ili slicno".

Ostalo neka ostane za nove istoricare da ispitaju malo dublje o ovom narodu. Srbi nikad nisu imali vremena ni mogucnosti da istraze svoju proslost, posto su Grci onda Rimljani, Njemci i Englezi pisali svoje stranice istorije i u velikom dijelo velicali i slavili sami sebe a o Srbima su napisali samo nekoliko redaka istorije sa kojim su Srbi ostali zadovoljni. Ali poslovica kaze "svak sebi kapu kroji".

Logika sama govori da sve ima svoj pocetak i polazno mjesto ako su Srbi dosli sa Juga onda su trebali negdje zivjeti na Jugu. Ali sto je najvaznije od svega toga jeste da su ratovali sa Asircima (Svabama) da su Srbe progonili i progone. Da su bili u dva Svjetska Rata protiv njih a eto i na kraju ovoga vijeka raskomadali su zemlju takozvanu Jugoslaviju a dali ce jos nesto ostati od Srba to cemo vidjeti uskoro ali vjerojatno da ce postai kao Kurdi-bez otadzbine.

Ipak, svacemu takodjer ima kraj, Srpska izreka kaze: "Sa vjerom u Boga za kralja i Otadzbinu!" Jeste, samo sa vjerom u Boga mozemo biti ujedinjeni i blagosloveni. Ali trebamo odbaciti sav prljavi nacin zivota i prihvatiti Deset Bozijih Zapovjesti i zivjeti po njima da bi mogli primiti Njegov blagoslov. Pored svega ovog, Bog je obecao Elamu kao i starom Izrailju da ce ih vratiti na njegovu postojbinu. Oni jos nisu vraceni, sto znaci da te dvije nacije postoje i ocekuju taj povratak. Da sad vidimo sto nam Biblija kaze za Elam.

"Rijec Gospodnja koja dodje Jeremiji proroku za Elam, u pocetku carovanja Sedekije cara Judina govoreci: Ovako veli Gospod nad vojskama 'evo ja cu slomiti luk Elamu (luk predstavlja silu i moc), glavnu sili njegovu. I dovescu na Elam cetiri vjetra s cetiri kraja nebeska, i u sve te vjetrove rasijacu ih, tako da nece biti naroda kuda ne ce otici prognanici Elamski. I uplasicu Elamce pred neprijateljima njihovijem, i pred onima koji traze dusu njihovu; i pusticu zlo na njih, zestinu gnjeva svojega' govori Gospod, 'i pusticu za njim mac dokle ih ne zatarem. I namjesticu prijesto svoj u Elamu, i istrijebicu odande cara i knezove, govori Gospod. Ali u posljednje vrijeme povraticu roblje Elamsko", govori Gospod (Jeremija 49:34-39).